ANALIZA PREDMETA MUCKO PROTIV RH
ANALIZA PREDMETA MUCKO PROTIV RH
U ovom izrazito značajnom predmetu Mucko protiv Hrvatske br. 55588/18, koji nažalost nije objavljen u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava jer je okončan priznanjem povrede od strane RH i isplatom naknade podnositelju, zauzeta su stajališta koja su dijametralno različita od dosadašnje prakse sudova u RH i Ustavnog suda RH, a odnose se na:
Pravo stranke na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku
Moguću promjenu stajališta Ustavnog suda RH prema kojoj odluka o troškovima postupka nije pojedinačni akt za koji bi Ustavni sud trebao biti nadležan pružiti ustavnopravnu zaštitu.
Ukratko, u upravnom postupku, koji je RH putem svojih tijela i to Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet pokrenula protiv Mucka, isti je radi zaštite svojih prava angažirao odvjetnika, koji je podnio žalbu te zatražio naknadu troškova postupka s osnova zastupanja po odvjetniku, a sve prema Odvjetničkoj tarifi.
Upravna tijela su sukladno dugogodišnjoj praksi odbila taj zahtjev, smatrajući kako prema Zakonu o općem upravnom postupku, u upravnom postupku stranka nema pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku, s obrazloženjem da, sukladno odredbi čl. 161. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, žalitelj snosi trošak pisanja žalbe iz razloga što je predmetni postupak vođen u povodu žalbe. Nadalje navodi kako se „u konkretnom slučaju ne radi o toliko složenoj problematici, za koju bi bila potrebna posebna pravna pomoć odvjetnika, pa pisanje žalbe putem odvjetnika nije bilo ni nužno ni opravdano.“
Nastavno tome, upravni sudovi su potvrdili odluke upravnih tijela te odbili tužbeni zahtjev obrazlažući svoje stajalište navodeći kako u upravnom postupku ne postoji mogućnost naknade troškova zastupanja po opunomoćeniku, već je angažiranje odvjetnika u upravnom postupku prepušteno slobodnoj volji stranke koja je tada dužna podmiriti troškove pravnog zastupanja.
Zaključno, Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu navodeći da je nenadležan za odlučivanje, budući da odluke o troškovima po njegovu shvaćanju ne predstavljaju pojedinačne akte protiv kojih bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.
Stoga, podnositelj je u zahtjevu ESLJP-u tvrdio kako, ako bi se prihvatilo stajalište da u upravnim postupcima uopće nema mogućnosti naknade troškova odvjetničkog zastupanja i pristojbi to bi značilo da bi u svim, i mnogo zahtjevnijim i dugotrajnijim postupcima, stranke bile faktički onemogućene u angažiranju stručne pomoći radi zaštite svojih temeljnih prava.
Stoga, tumačenje da u upravnim postupcima stranke nemaju pravo na naknadu troškova iako su „u pravu“, a nisu vlastitom voljom pokrenule postupak, u mnogo slučajeva može stranke koje su žrtve nezakonitog postupanja odvratiti od podnošenja pravnih lijekova i obraćanja sudovima i time djelovati ograničavajuće na pravo na pristup sudu.
Osim toga, prihvaćanjem osporenog stajališta nacionalnih sudova, proklamiralo bi se načelo da opunomoćenika u upravnim postupcima imaju samo osobe koje si ga mogu priuštiti, dok će ostale osobe biti lišene tog prava, ukazujući i na već ustaljenu praksu Europskog suda za ljudska prava u svojim odlukama (YOUNG, JAMES AND WEBSTER v. UNITED KINGDOM, broj zahtjeva 7601/76;7806/77).
Smislenim tumačenjem odredbe čl. 161. st. 5. ZUP-a, može se zaključiti kako ratio spomenute norme sasvim sigurno nije u tome da se ekonomskim iscrpljivanjem stranaka iste obeshrabri u korištenju pravne pomoći, već da se spriječi samovolja upravnih tijela da bez ikakvih posljedica pokreću nezakonite postupke protiv stranaka, a ukoliko ih već pokreću, da za to snose troškove.
ESLJP je strankama predložio donošenje prijateljskog rješenja, a s čime se Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava složio te je dana 11.03.2022.g. Sudu dostavio jednostranu izjavu o povredi kojom je priznao kako je u podnositeljevom predmetu došlo do povrede prava na pristup sudu te se obvezao isplatiti jednokratan iznos.
Stoga, drage kolege, zadovoljstvo nam je ukazati na praksu Europskog suda za ljudska prava na koju se možete pozivati u sličnim predmetima u kojima upravna tijela pokreću nezakonite postupke protiv Vaših stranaka, a za koje izgledno – moraju snositi troškove.
OWENS, HOUŠKA I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o.